Dobrodošli na web stranice župa Baćina i Plina-Stablina. I na ovaj se način želimo približiti svima Vama i pokazati Vam što se sve događa i što sve planiramo učiniti u našim zajednicama. Otvoreni smo za sve Vaše prijedloge i komentare.

Svako dobro!

 

NAJAVE

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 19 

Brojač posjeta

Posjete Sadržajima : 1163457


23.05. PDF Ispis E-mail

Na današnji dan 1878. u malom francuskom selu Nojalsu rođena je Jeanne-Germaine Castang. Bila je peto od jedanaestoro djece u pobožnoj, ali i vrlo siromašnoj obitelji. U četvrtoj godini života oboljela je od dječje paralize, te je cijeloga života imala probleme s hodom. Nažalost, njen oporavak je otežavao i nedostatak novca zbog očevih nerazboritih poslova. Naposljetku obitelji je oduzeto imanje, te su utočište pronašli u jednom skloništu. Tri godine kasnije obitelj se preselila u Bordeaux. Nažalost, u tome su gradu umrli Germanini trojica braće i majka. Djevojčica je pak smještena u internat za siročad i zatvorenice, koji su vodile redovnice sv. Josipa. Tu će Germana primiti prvu sv. pričest i osjetiti poziv za klauzurni samostan.

Njezina želja ostvarila se 1896. kada je ušla u samostan klarisa u Bordeauxu, gdje je uzela i ime Marija Celina od Prikazanja. Nagle naravi i tvrdoglava, u početku je teško priznavala svoje pogreške, ali je duboko ljubila istinu. Uvidjevši da je istina ona koja nas oslobađa, sva se otvorila novome putu i postala, kako su je sestre nazvale, „sakupljačica poniženja“. U tri mjeseca Germane se posve promijenila. U samostanskome ozračju uspjela je da «njezin ja umre» i rodi se novo stvorenje: ponizno, snažno i radosno. Jednom prilikom napisala je navodimo: « Odlučila sam postati ljubičica poniznosti, ruža ljubavi i ljiljan čistoće za Isusa».

Ubrzo je uočeno kako Germaine boluje od tuberkuloze što je uzrokovalo još veće fizičke bolove. Umrla je u 19. godini, na glasu svetosti. Benedikt XVI. Mariju Celinu od Prikazanja proglasio je blaženom 2007.  Ona je zaštitnica svih onih koji su odbačeni, koji su na rubu društva i kojima treba pomoć. Ta blaženica neposredno prije smrti napisala je: „Umirem bez žaljenja, susret ćemo se na nebu ... Tamo gore, nikoga neću zaboraviti!“